Dolce Vita

Novi pocetak......

02.08.2007.

povratak na prvu tacku....

Ja ne znam za vas ali ja kad odem na Barscarsiju ja ne mogu a da ne potrosim 100km, a sudeci da sam ovdje vec od juna zamisilite kako to izgleda. Fazon je sto se mogu naci jako neobicne stvari, eto bila sam i u Egiptu a nisam mogla da nadjem niti jednu sitnicu koja je malo unikatna. Danas sam nasla narukvicu koja je rucni rad, ono pleteno kao zicom i onda neko staklo na njoj, prelijepa. U Svedskoj bi tako nesto kostalo nekih 100 eura dok ovdje to kosta 30km. Opet je vrucina, meni godilo ono malo hladnoce, barem se mozes kretati kako treba. More je ucinilo svoje vratila sam se kao NOVA.

Vjerovatno bi trebala nesto i da na pisem na temu *prekid* ali vjerovali ili ne toliko imam dobrih prijatelja sa kojim sam tu temu presla uzduz i popreko da mi je to sluzilo kao neka vrsta terapije. I ustanovila sam da se jednostavno moralo desiti i da je ovako najbolje. Tako osjecam sada i mislim da ce taj osjecaj da potraje.

Drugacije svijet izgleda iz ove perspektive, drugacija sam ja samoj sebi iz ove perspektive. Covjek se u dugoj vezi lako izgubi, ono sto ostane od tebe poslije te veze je zaista ono pravo ti.

U Sarajevu me sve manje neki stvari nerviraju, kad okrenem i prevrnem ja svugdje imam nekog koga poznajem, ... prije to nisam ni primjecivala, imala sam njega i bio mi je dovoljan, sad tek po prvi put cujem za te neke ljude i pitam se pa gdje sam ja bila svo ovo vrijeme:)

Bojala sam se da ostanem sama, bojala sam znam li sama, mogu li sama i shvatila da mogu i da znam i da mi treba da sve vidim svojim ocima.

Jos malo pa mi dolazi V. jedva cekam, da ona je sretno zaljubljena i sad JA moram nju da trpim svu onako hihi :) ali to joj dugujem

Sutra u Hercegovinu, kako samo uzivam sto je ovdje SVE BLIZUUUUU

 

 

 

27.07.2007.

kraj sa novim pocetkom

Doslo je vrijeme da se nesto prekrene u mom zivotu. Kazu postoje tri znacajna dogadjaja koja nam promjene zivot, ja vjerovatno prolazim kroz moj prvi. Upoznati ste preko mog bloga sa ljubavnom pricom, mojom ljubavnom pricom koja je bila bas kao iz bajke. Ali sve bajke imaju kraj pa tako i ova moja je dosla do svog kraja. Kada bi definisala razlog nebi ga mogla ni definisati kao ni sto ne mogu da definisem osjecaj koji trenutno vlada u meni. Nisam tuzna, cak sto vise nekada uhvatim sebe da se smjeskam bez razloga, ili jednostavno s tim razlogom sto mi je zivot divan i sto sam zahvalna sto je tako. Ima trenutaka, naravno, kada se mislim STA BI odjednom.... ali to je sve normalno i dio tog cijelog procesa. Zivot je cudo, i puno puta sam mislila kako sam bas njega upoznala da bi me nesto vezalo za ove prostore, za ovaj grad, za ovu drzavu..... to sam cesto i govorila svojim najblizim.... i sada kada sve sagledam shvatim da jeste tako jer jos uvijek me drzi ta ista zelja, za ovim zivotom ovdje..... i spremna sam da pokusam, sama po prvi put, na svoju ruku, da uzmem taj korak.... neki me nazivaju hrabrom a ja smatram da radim ono sto ja i niko drugi nego ja zeli da uradi..... citamo se sada idem na more i da razmisljam o svemu sto me ceka....ali sa osmijehom naravno:)

17.05.2007.

Ucenici, mucenici, ljubim vam soj, direktori profesori niste moj broj....

Nasov nema veze sa textom ali se usput sjetih ove pjesme dok sam bila post pa reko hajde:)

Postoje razlicite metode koje mozete da koristite kada vas djaci ne slusaju, do sada naj efikasnija jeste izaci iz prostora, ili se skroz usutiti i samo ih posmatrati. Znaci ono dosta je, ucutite glasno govoreci vam moze uspjeti samo prvi put. Moj razred je poslije nekoliko experimenata bio potpuno miran 15 minuta, da poznajete moj razred bilo bi vam jasno da je to veliki uspijeh sa moje strane:).

Nisam ni znala da uz uciteljsku struku moras biti i psiholog. Na svu srecu volim izigravati psihologa:) pa mi se svidja. Nikada se nisam toliko stvari naucila o ljudima kao za ovih par mjeseci i nikada nisam znala da imam kao i nekog dara za ovakve stvari.

Ko bi rekao.... uvijek se cudim kada upoznam neku novu svoju stranu, a ne mozemo ih upoznati dok se ne okusamo u neke vode za koje nismo misli ni da smo sposobni.... Ja iskreno sam mislila da sam sve osim uciteljice. Primjer tome jeste to da nisam volila da pricam pred razredom dok sam isla u skolu, pa mi je to bio znak da se klonim takvih struka. Druga stvar previse sam 'blaga' barem sam mislila da jesam i da necu moci da dobijem taj autoritet koji je potreban. Jedino sto je bilo na mojoj strani jeste da sam strpljiva, ali ne znam koliko se to racunalo.... Sada vidim da nemam nikakvih problema da pricam pred vecim grupama ljudi, valjda se izraste iz toga, sad bi mogla i za predsjednika HAHAHA,  da sam blaga bas i nisam, sve po potrebi:)... i autoritet se ne dobiva samo povisivanjem glasa i strogoscu  vec sa odlucnosti koju pokazujes djacima i cijevima koje im postavis....

Na dugo i na siroko ali osjecala sam potrebu da malo reflektiram pa mozda da spoznam jos nastavnika na blogu koji imaju kakvo misljenje:)

 

14.05.2007.

Skolsko doba

kako se ono kaze 'naljepse je skolsko doba' kad izostavis ono sa ispitima i ne spavanjima zbog istih onda je skolsko doba sigurno najbolje.... legnes kad hoces pa makar to bilo i u cetri sata ujutru, probudis se isto tako kad hoces pa makar to bilo poslije podne.... prosetas se malo po gradu onako reda radi.... odes na koju kaficu i eventualno izadjes na vece.... gledas filmove, odes na koje predavanje.... nema se puno para ali ti dovoljno za tvoje potrebe jer ne mastas o kuci psu i autu, nije ti to prioritet,, priritet ti je dobro se naspavati, izlaziti i nista ne raditi sto moze da te optereti. Odprilike tako, neko manje neko vise ali dok studiramo svima nas se odprilike isto pise.... a kad to vrijeme prodje uhvati nas groznica kao mene sada jer sam shvatila da je PROSLO! da ga nema vise.... gore mi je ovo nego kad sam srednju zavrsila! )


Stariji postovi

Dolce Vita
<< 08/2007 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031